Kućna grinja


Prije nekoliko godina na jednom internetskom forumu gdje se okupljaju ljudi iz čitavog svijeta kojima je hobi mikroskopiranje, poveo se razgovor o kućnoj grinji (Dermatophagoides pteronyssinus). Vrlo brzo se ispostavilo da je o toj životinji manje više sve poznato, ali da zapravo nitko od prisutnih nema njezinu sliku. Odmah je pao dogovor da se prione poslu pa je u tom smislu objavljen i nagradni natječaj za najbolju mikrofotografiju kućne grinje.

Odlučio sam sudjelovati u natjecanju jer mi se zadatak činio prilično jednostavan. Sve dostupne informacije govorile su o tisućama grinja svuda oko nas: u jastucima, madracima, na plahtama, u foteljama, na tepisima i sagovima – dovoljno je samo uzeti uzorak s tih mjesta, staviti ga pod mikroskop i nekoliko malih aždaja će sigurno biti u vidnom polju. Slutite li nastavak priče o kućnoj grinji?

Naravno, pokazalo se da su sve ove pretpostavke ili pogrešne, ili više ne vrijede, jer ni nakon nekoliko pokušaja i nekoliko različitih metoda uzimanja uzoraka, nisam vidio ni jednu jedinu grinju. Bio sam razočaran jer nisam znao gdje griješim, a s druge strane, nije moguće da živim pod staklenim zvonom – grinja je moralo biti, ali gdje da ih tražim? Prateći na portalu razgovore ostalih sudionika u ovom svojevrsnom eksperimentu vidio sam da ni oni nisu ništa uspješniji od mene.

I da skratim priču: pedesetak ljudi kojima je mikroskopiranje hobi, no oni su sve redom: mikrobiolog, kemičar, student entomologije, liječnik, profesionalni BBC – jev fotograf, botaničar itd. zaključilo je da je kućnu grinju gotovo nemoguće pronaći na mjestima kao što su jastuci, madraci, prekrivači, plahte, fotelje itd. ako je riječ o “normalnom” domaćinstvu koje održava “normalan” stupanj čistoće i higijene.

I danas ako u tražilicu upišete “kućna grinja” ili “dust mites” naći ćete mnoštvo članaka o kućnoj grinji. No usporedite li ih vidjet ćete da su prepisani jedni od drugih i da 99 % autora nikada nije vidjelo kućnu grinju, a glavni liferant članaka u kojima je “u vašem jastuku stotine tisuća opasnih grinja” su upravo prodavači madraca i posteljine koja “odbija grinje”.


I što, zar nema grinja?

Ima, kako da ne, ali ih treba tražiti na tamnim, teško dostupnim i kroz duži period vlažnim mjestima gdje se skuplja kućna prašina. Tamo su idealni uvjeti za rast gljivica i bakterija, jer njima se grinja hrani, a ne ljuskicama naše kože kako pišu prodavači čarobnih jastuka. Osim toga, životni ciklus kućne grinje traje 30 dana pod uvjetom da je optimalna vlažnost zraka, a svako isušivanje ju ubija, pa je valjda jasno da ih ne može biti u našoj posteljini koju tjedno peremo i mijenjamo za čistu i izglačanu, u tepisima koje svakodnevno čistimo usisavačem ili na površinama koje svaki čas prskamo izbjeljivačem (Domestos i sl.)

Dermatophagoides pteronyssinus


I eto, zahvaljujući činjenici da ne živim pod staklenim zvonom, a nisam ni oženio Pepeljugu koja bi dan i noć čistila i brisala po kući, napokon sam ih pronašao. Ali da bih došao do njih morao sam pomaknuti štednjak i kuhinjske elemente. Iza njih, zaštićeni od krpe i usisavača, s malo vlage koja se kondenzira na pločicama i s malo hrane koju su pronašli u kućnoj prašini,  bilo je nekoliko desetaka grinja (a ne stotine tisuća njih). Ovo je jedna od tih grinja pri povećanju od oko 40 puta i gledana odozgo. Grinja je je dugačka oko 0,3 mm i ima gotovo prozirno tijelo pa sam je morao snimati s maksimalnim kontrastom.


Dermatophagoides pteronyssinusOvo je ista grinja ali pri povećanju od oko 80 puta i gledana odozdo.


Dermatophagoides pteronyssinus


Kućna grinja snimljena je na plavoj pozadini zbog većeg kontrasta.


Oglasi