Merismopedia


Skoro čitavo ljeto i čitavu prošlu jesen dno kanala Stara Drava bilo je suho, bez vode. Krajem prosinca rijeka Drava je nakratko narasla, napunila kanal vodom i ubrzo se ponovo povukla.

Nakon nekoliko dana sa dna kanala počeli su se odlamati listići sasušene zemlje i nošeni tisućama mjehurića plutali su na površini vode. Uzeo sam jedan od tih plutajućih otočića i odnio ga kući da vidim što “kaže” moj mikroskop.

I kao što sam pretpostavio: otočići su grudice zemlje gusto “armirane” s nekoliko vrsta cijanobakterija, zelenih algi i dijatomeja. Obilje hrane, svjetla i kisika privuklo je i mnoštvo drugih organizama. Neke sam fotografirao pa će se naći na stranicama ovog bloga. Ali pođimo redom, od jednostavnijih ka složenijima: danas, cijanobakterija Merismopedia.

Merismopedia je cijanobakterija ovalnog oblika, veličine 1 – 7 µm pa je jasno da ovo što podsjeća na zelene listiće nekakve više biljke ili mahovine, samo za sebe, nije Merismopedia – to je kolonija od nekoliko tisuća stanica te cijanobakterije. Ovo je stara kolonija i bila je još veća, ali mi se prilikom prenošenja iz petrijeve zdjelice na predmetno stakalce raspala na nekoliko manjih dijelova.

Stanice ove cijanobakterije obavijene su galertom i tako udružene stvaraju pravilne, četvrtaste, “dvodimenzionalne”, pločaste kolonije. Naime, Merismopedia se dijeli u širinu i visinu (u okomite redove i nizove), pa je tako gledajući značajnih dimenzija, ali čitava kolonija je debela samo koliko i jedna stanica, tj. 1-7µm.

U ovoj koloniji cijanoakterije Merismopedia spp. ima 8192 stanice. Kako znam? Prebrojao sam ih. Dobro, ne baš zbrajajući svaku pojedinačno, ali uz dobar vid moguće je ustanoviti da  na gornjoj slici ima 16 stupaca X 8 redova sa po 64 stanica =8192. Budući da se cijanobakterija razmnožava dvojnom diobom slijedi da je ovolikoj koloniji prethodilo 13 dijeljenja.

Na ovoj slici trebalo bi primijetiti tanak sloj galete kojom je obavijena čitava kolonija. Inače, zbog toga što su indeks loma svjetlosti sluzavog omotača i vode vrlo slični, galertu i nije baš tako lako vidjeti. Potrebno je koristiti naprednije tehnike mikroskopiranja ili bojanje (čitaj: treba više novca) – ili učiti iz knjiga starih majstora 18. i 19. st. pa nešto s tog vrela znanja i iskustva pokušati primijeniti kod sebe i na opremu s kojom raspolažemo.

Oglasi