O jeseni i šuškavom lišću


Boje jesenjeg lišća rezultat su i dio složenog procesa koji je potaknut i upravljan biljnim hormonima još početkom jeseni. Da bi preživjelo zimu bjelogorično drveće u šumama umjerenog pojasa na koncu će se riješiti svog lišća. Nekoliko je razloga tome. Navest ću dva.

Prvo: s padom temperature drveće će prvo usporiti metabolizam, a kasnije ga i privremeno prekinuti (uključujući i fotosintezu) – znači ne treba mu lišće. I drugo: kada se zamrzne tlo, drveće ne uzima vodu i ne bi moglo nadoknaditi gubitak vode zbog transpiracije u slučaju da ne odbaci lišće.

 Da u jesen “lišće žuti” znaju i djeca vrtićke dobi, oni nešto stariji u školi čuju ponešto o uzrocima te pojave, ali za većinu tu završava “priča o bojama jeseni”. Oni malobrojni koje to stvarno zanima možda su i vidjeli mjesto u kojem se odvija radnja ove priče, no do sada se time nisu pohvalili na internetu. Ovo je moj mali doprinos promjeni takvog stanja.

 Na slikama je poprečni presjek kroz jesenski list javora. Ovo je najdeblji presjek, svaki sljedeći je tanji od prethodnog.

U listu više nema zelene boje. Sav klorofil iz kloroplasta se razgradio, a biljka je počela sintetizirati antocijan. Sada boju lista određuje odnos karotenoida u citoplazmi i antocijana u vakuolama stanica palisadnog parenhima.

Gledajući odozgo slika prikazuje kutikulu, sloj epiderme i na nju okomito postavljene izdužene stanice čije su vakuole pune antocijana koji štiti biljku od UV zračenja. Između vakuole i stanične stijenke tih stanica sada se nalaze kromoplasti. Oni su nastali od kloroplasta jer nekada su to bile stanice asimilacijskog parenhima.

Kada se razgradilo zeleno bojilo u plastidima, otkrilo se da u njima u manjoj količini ima narančastog i žutog pigmenta.

Ovaj presjek je debljine  jedne stanice, ali stanice palisadnog parenhima ipak nisu oštećene.

Advertisements