Tagged: aerenhim

Zvjezdaste stanice


Duže od devet godina i na tri poslužitelja imam blog sa sličnom tematikom (mikroskopi, mikroskopiranje, mikrofotografije). Analizom posjećenosti tih blogova kroz navedeni period, zaključio sam da su moji kriteriji za kvalitetnu mikrofotografiju dijametralno suprotni kriterijima posjetitelja bloga.

Naime, svi postovi s fotografijama koje su mi bile nužno zlo jer nisam imao boljih u tom trenutku, bili su iznimno dobro posjećeni (i kroz komentare i mailove hvaljeni), a ono što sam ja mislio da je dobro nitko nije ni primijetio.

Da apsurd bude veći – neke fotografije koje sam objavio kao primjer neuspješne mikrofotografije našle su se čak u nastavnim materijalima, skriptama, priručnicima i praktikumima nekih fakulteta iz RH i regije. 😐

Naravno, ja ću se i ubuduće držati svojih aršina, što vrijedi i za sljedeće fotografije.


Zvjezdaste stanice iz aerenhima ježinca (Sparganium neglectum)

40X

Sparganium-neglectum-ježinac

Sparganium-neglectum-aerenhimStellate parenchyma


200X

kristalni-idioblastKristalni idioblast između krakova zvjezdastih stanica.

ježinac-aerenhim


400X

Sparganium-neglectum-ježinac-zvjezdasta-stanica

Sparganium-neglectum-zvjezdasta-stanicaCrvena boja ovih stanica potječe od safranina.

Advertisements

Eichhornia crassipes – aerenhim


Moja prva slika prikazuje dio poprečnog presjeka peteljke vodenog zumbula (Eichhornia crassipes).


aerenhim-vodeni-zumbul
Slične slike, uz još rečenicu – dvije teksta, moguće je naći u svakoj knjizi gdje se opisuje izgled tkiva za prozračivanje tj. aerenhim. Baš zbog toga, mislim da takvi primjeri promatrača dovode do zaključka da je aerenhim samo “prostor između stanica ispunjen zrakom” i ništa više.

Već na današnjem jednostavnom primjeru bit će vidljivo da je sve puno zanimljivije i ljepše. Potrebno je samo napraviti nekoliko malo debljih poprečnih presjeka peteljke. Naime, vrlo tanki presjeci ne pružaju cjelovitu informaciju – oni jednostavno “promaše” metu.


eichhornia-crassipes-aerenchyma
Ovo je jedan takav malo deblji presjek na kojem se vidi sve što je bitno: jednoslojna epiderma, hipoderma od nekoliko slojeva parenhimskih stanica, veliki intrecelulari, provodni snopovi, ksilem od jednog elementa, floem, sklerenhim, dijafragme, kristali kalcijevog oksalata. Slika je napravljena u polarizirajućem svjetlu pa je zbog toga tako šarena.


Na sljedećim slikama imam nešto od nabrojanog pri većem povećanju.


eichhornia-aerenchymaDijafragma, provodni snop, međustanični prostori.

aeremhim-dijafragmaDijafragmu izgrađuju žive stanice u jednom sloju. Kloroplasti u stanicama, intercelulari.


aerenhim-rafidKristal CaOx

aerenhim-kristal-dijafragmaDijafagma, kristal

aerenhim-rafid-vodeni-zumbulRafidi su dugački oko 100 µm.

Parenhimske stanice


Parenhimske stanice javljaju se u svim biljnim organima, a neki biljni organi izgrađeni su isključivo od parenhimskih stanica. Jedan takav primjer prikazuje donja fotografija. Sve stanice na slici su parenhimske stanice.

Poprečni presjek latice kane (Canna indica)

Parenhimske stanice tvore parenhimsko tkivo, ali i popunjavaju prostore između drugih tkiva pa se kaže da su druga tkiva uložena u parenhimsko. Zbog toga veći dio volumena neke biljke čine zapravo parenhimske stanice.

Znači li to da je parenhimske stanice lako prepoznati u mikroskopskom preparatu nekog biljnog organa?

Paaa, budući da osobno ne poznam nikoga tko bi mi rekao svoja iskustva po ovom pitanju, ovo moje zapažanje u obliku posta treba shvatiti samo uvjetno i vrlo osobno.

Kao prvo, ne postoji “jednostavna definicija” parenhimskih stanica koju samo treba zapamtiti pa ćemo biti uspješni kod mikroskopiranja. S druge strane, kada se mora dati kratak opis parenhimskih stanica (recimo u udžbenicima) tada čitatelj u takvom tekstu treba obratiti pažnju na riječi: često, uglavnom, većinom, relativno, ponekad. A evo zašto.

Kada se kaže da parenhimske stanice imaju uglavnom tanku staničnu stijenku to znači da ima i parenhimskih stanica s debelom staničnom stijenkom. 🙂

 Tanka primarna stanična stijenka parenhimskih stanica iz srčike vučje stope (Aristolochia clematitis).

Debela stanična stijenka parenhimskih stanica iz srčike pavitine (Clematis vitalba).

Za parenhimske stanice se navodi da su relativno jednostavne građe te da su često sfernog, ovalnog (izodijametričnog) oblika kao što su ove:

Parenhimske stanice bazge (Sambucus nigra)

a to pak znači da neke parenhimske stanice baš i nisu jednostavne građe kao što su ove:

Zvjezdaste stanice iz aerenhima kane (Canna indica)

U opisima parenhimskih stanica spominju se i intercelulari (vide se i na nekim gornjim slikama). I da, u spremišnom parenhimu zrelog voća ne samo da ima intercelulara nego su oni ogromni, ali u endospermu sjemenki međustaničnih prostora uopće nema ili ih je malo. Evo slike.

Stanice iz spremišnog parenhima zrele kruške (Pyrus sp.)

Ricinus communis (stanice endosperma bez intercelulara)

Parenhimske stanice, čitam, odlikuje relativno slaba funkcionalna specijalizacija. Relativno – jer što reći za parenhimske stanice koje izgrađuju aerenhim (primjer gore) ili klorenhim (primjer dolje).

Poprečni presjek lista bukve (klorenhim-asimilacijski parenhim)

I još samo ovo pa gotovo za danas. Kaže ovako: parenhimske stanice dostigavši svoju funkcionalnu zrelost većinom ostaju žive. Slijedom svega do sada rečenog, evo jedan primjer zbog čega je ono “većinom” u prethodnoj rečenici.

Kada parenhimske stanice od kojih je izgrađena polenovnica (peludnica) dostignu svoju funkcionalnu zrelost one moraju uginuti, a kada se osuše stvorit će se uzdužna pukotina kroz koju će osloboditi polen (pelud).

Uzdužna pukotina na polenovnici biljke rosopas (Chelidonium majus)

Iznimke, posebnosti, odstupanja od pravila, to je zanimljivo!