Tagged: biljna stanica

Listić mahovine


listić-mahovine


Ova makroskopska fotografija listića mahovine snimljenog u polariziranoj svjetlosti kod iole zainteresiranog promatrača potaknut će neka pitanja, prije svega, nije li fotografija “fotošopirana”. Ako pak nije, zbog čega stanice svijetle i ima li polarizirana svjetlost nekakvu ulogu u tome.

Kratak odgovor bio bi:
– slika nije “uljepšavana”
– polarizirana svjetlost ima ključnu ulogu u tome što stanice blješte nasuprot crne pozadine
– uzrok te pojave nalazi se u građi stanične stijenke

Hipotetski radoznali promatrač lako će pronaći detaljnije objašnjenje ove pojave koristeći se pojmovima: polarizirana svjetlost, dvolom, biljna stanica, celuloza, mikrofibrili i sl.


Advertisements

Plastidi


Tisuće ljudi stradalo je u nedavnim nesrećama izazvanim razornim djelovanjem potresa, požara, orkanskih oluja, plimnog vala. Zbog toga je razumljiv trenutni veliki interes javnosti za te prirodne pojave. Pa, koga onda ne bi zanimalo mjesto gdje se odvija proces o kojem ovisi sav život na Zemlji? Štoviše, bez tog procesa, nama poznati oblici života ne bi niti nastali.

Ako kažem da sam danas bio na tom mjestu, uslikao ga i vratio se otamo živ i zdrav; sljedeća rečenica opravdano završava s tri upitnika: “Zaboga, gdje si ti to bio, hrabri čovječe???”

Srećom, za to putovanje ne treba hrabrosti nego znatiželje, odlazak onamo je moguć samo posredno, a ni sam proces nije niti malo opasan za posjetitelja. Ja sam, dakle, pomoću mikroskopa promatrao biljnu stanicu i kloroplaste u njoj, a kao što znamo još iz škole, u kloroplastima se odvija proces fotosinteze – pretvorba sunčeve energije u kemijsku energiju pohranjenu u obliku škroba u biljci i uz oslobađanje kisika. A bez zelene biljke i bez kisika možemo zaboraviti na život kakav poznajemo!

U ovom filmiću vidimo biljne stanice uz čije se stanične stijenke, nošene strujanjem citoplazme, gibaju zelena, ovalna tjelešca, u kojima možemo primijetiti nekakva još sitnija tamnozelena zrnca. Ta tjelešca su kloroplasti – vrsta plastida, nakon jezgre najveći stanični organeli u biljnim stanicama. Boja im potječe od pigmenta klorofila, a sitna zrnca u njima je škrob (asimilacijski škrob).

kloroplastiKloroplasti u stanicama lista mahovine

Ovo su uglavnom krajnje granice mog jednostavnog mikroskopa, iako bi se pomoću boljeg objektiva mogla naslutiti još finija građa kloroplasta. No, pravi, bitni pomak u otkrivanju složene unutrašnje građe kloroplasta postignut je korištenjem elektronskog mikroskopa.

biljna stanicaOblici kloroplasta u stanicama lista mahovine

Kloroplasti imaju svoju DNA i mogu se samostalno razmnožavati (uzdužnom diobom) unutar biljne stanice. Različitog su oblika i veličine, a u biljnoj stanici bude ih od jednog do nekoliko stotina.

Alga spirogyra

Često, a pogotovo ljeti, u kanalima, barama i sl. nailazimo na “žabokrečinu”. Iako navedenu pojavu povezujemo s nečim prljavim, pogled kroz mikroskop otkrit će nam lijepe niti (kolonije) alge spirogira, te u svakoj njenoj stanici dugački, zeleni, vrpčasti kloroplast.

Kod povećanja od 400 puta vidimo da nije sve kako se na prvi pogled čini – i vrpčasti kloroplast ima svoju još finiju strukturu, a na njemu tjelešca (pirenoidi) u kojima alga pohranjuje škrob.

Dok se divimo ljepoti raznobojnog cvijeća ili kad nas svojim živim bojama zreli plodovi mame da ih uberemo, imajmo na umu da je i to zbog  još jedne vrste plastida – kromoplasta.

Kromoplasti biljna stanicaKromoplasti u stanicama ploda divlje ruže

Kromoplasti u stanicama latice nevena

Kromoplasti korijen mrkveKromoplasti u stanicama korijena mrkve

Biljna stanica


Još od vremena najranijih mikroskopista jedna od prvih lekcija za početnike je promatranje epiderme pokožice luka (Allium cepa). Materijal za izradu preparata dostupan je svakome, izrada je krajnje jednostavna, a konačni rezultat poticajan za nastavak bavljenja biologijom u najširem značenju te riječi.


Ovako izgleda epiderma pokožice luka gledana kroz svjetlosni mikroskop pri povećanju 100X.

Jedino što vrlo jasno vidimo je stanična stijenka koja određuje oblik svake stanice. Promatrajući gibanje sitnih čestica unutar svake stanice možemo zaključiti da njih nosi strujanje citoplazme, koja je, pak, nekakva bezbojna tekućina. Krajnjim naporom, vrlo mutno, vide se i veće ovalne stanične strukture – to su stanične jezgre. Da bismo mogli bolje proučiti građu stanice očito je da je moramo učiniti kontrastnijom, što se u amaterskim uvjetima radi na barem 2 načina. Prvi način je bojanje stanica.



Mnogo je boja kojima to možemo učiniti, ali za amatera je dobra i obična crvena tinta. Prije bojanja stanice moramo fiksirati tj. umrtviti. Ja sam ove stanice fiksirao s običnim octom. Crvena tinta lijepo oboja stanične jezgre u kojima se sada mogu prepoznati i jezgrice.



Stanična jezgra pri povećanju 400X.


Drugi način kojim postižemo veću kontrastnost ovakvih prozirnih preparata je korištenje filtera raznih oblika (krug, polumjesec i sl.).

biljna stanica stanična stijenka

 Filteri mogu biti jednobojni (ili kombinacija više boja) a njihovom upotrebom dobijemo “lažni 3D” efekt.



Jezgre (svaka sa po jednom jezgricom) dvije susjedne stanice luka pri povećanju 400X tehnikom tamnog polja.