Tagged: Chlorella vulgaris

Hoću napolje!


Kada sam spustio pokrovnicu na kap vode, svijet ove papučice (Paramecium bursaria) stvarno je postao dvodimenzionalan. Ostala je stiješnjena između dva stakalca i zarobljena u ćeliji čije zidove su sačinjavale tri niti alge koje su se slučajno preklopile jedna preko druge.

Ne gubeći ni trena, mala zelena trepetljikašica odlučila se dokopati slobode. Nekoliko minuta su trajali njezini nasrtaji na zidove ćelije, a onda je odustala. Umirila se. Kao da je shvatila da protiv privlačnih sila između stakalaca ni ljudske ruke nisu dovoljno snažne.

Dodao sam kap vode, podigao pokrovnicu i otplavio papučicu nazad u akvarij.

Advertisements

Paramecium bursaria


Chlorella je jednostanična zelena alga. Česta je u morskom fitoplanktonu, vodama na kopnu i u tlu. Pojedinačne, ovalne stanice ove alge imaju 2-12 μm u promjeru i nisu pokretne. Vrlo brzo se razmnožava, a stanice su bogate proteinima, mineralima i vitaminima. Neke vrste iz roda Chlorella, klasificirane kao Zoochlorella, pojavljuju se kao endosimbionti kod nekih praživotinja. Tako je, recimo, jedna vrsta papučica – Paramecium bursaria – u vrlo sretnom (simbiotskom) odnosu s algom Chlorella vulgaris.

Iako i alga i papučica mogu živjeti samostalno, u zajednici su obje na dobitku: alga dobija zaštitu i lakši pristup svjetlu, a papučica sve produkte fotosinteze. Neposredno ispod površine papučice u 5-10 μm debelom sloju, a od probavnih enzima domaćina zaštićene posebnom membranom, nalaze se stanice alge.

Paramecium-bursariaParamecium bursaria



Paramecium bursaria se kao i neke druge papučice hrani bakterijama. Trepetljikama proizvodi strujanja usmjerena prema staničnim ustima. Na ovom filmiću može se vidjeti sve do sada rečeno: izgled papučice Paramecium bursaria, stanice alge Chlorella, strujanje citoplazme, kruženje hranidbenih vakuola, rad trepetljika, stanična usta, trihociste itd.


Hidra


Više nalik cvijetu nego životinji, hidra je pravi ukras slatkovodnog podvodnog svijeta. Ponekad se znalo dogoditi da je s vodenim biljem naselim u svom akvariju. Zapravo, nikada nije bila samo jedna već desetak, pa i više. Tada je bila prilika za malo bolje upoznavanje s ovim lijepim i neobičnim stvorenjem.
Proučavana već od prvih mikroskopista, hidra je otkrila mnoge svoje tajne (ali ne sve). Činilo mi je veliko zadovoljstvo kada bih u ponašanju ovih “mojih” hidri i sam prepoznao neke od tih tajni. Svakom ljubitelju prirode preporučio bih da pokuša napraviti isto, tim više jer za promatranje hidre nije nužno imati mikroskop. Dovoljno je imati nekakvo povećalo, lupu, leću i slično, te dobru volju i malo više vremena. Svakome će biti jasno zašto spominjem vrijeme kao element koji nam ne smije nedostajati ukoliko želimo upoznati hidru, ako uzme u obzir da su oba filmića u ovom postu ubrzana 2 puta!

Hidra je, naime, spora, užasno spora životinja – barem većinu vremena. Pričvršćena “naglavačke” za vodeno bilje ili stijenku akvarija, nježno se uvija – kao da pleše nekakav egzotičan ples. No, sve je to privid i već sljedeći tren upoznat ćemo njezinu pravu ćud – a to je ćud uspješnog lovca i nezasitnog predatora. U svoj plijen (većinom su to vodenbuhe) ispaljuje žarnice, omamljuje ga, paralizira, prihvaća ga s lovkama i prinosi ustima.

U probavnoj šupljini ove moje hidre mogu se vidjeti dvije vodenbuhe. One će biti razgrađene pomoću enzima koje izlučuju enzimatsko-žljezdane stanice, a neprobavljene tvari će biti izbačene kroz usta. Da, da – kroz usta, jer hidra je kao i ostali žarnjaci (kojima pripadaju još i koralji, moruzgve i meduze) vrlo jednostavne građe i usta su jedini otvor na njezinom tijelu. Oko usta su zrakasto poredane lovke.

žarnice baterije Lovke sa žarnicama

Na lovkama su, ali i više-manje po cijelom tijelu hidre (osim na bazalnoj ploči), nekakve nabrekline zbog kojih hidra ima “hrapavi” izgled. To su tzv. baterije. Svaka baterija sadrži nekoliko većih žarnica, okružene brojnim manjima.
Još je mnogo zanimljivosti o životu hidre, pa tako, recimo, postoje hidre koje žive u simbiozi s jednostaničnom algom Chlorella vulgaris i zbog toga su zelene boje. Alga naseljava područje probavne šupljine i koristi se proizvodima metabolizma hidre, a hidra koristi kisik koji nastaje u procesu fotosinteze.
Osim toga – žarnjaci imaju veliku moć regeneracije. Hidra, kao najbolje proučeni žarnjak, to i potvrđuje. To znači da iz svakog njezinog izoliranog dijela, izraste nova životinja.
I konačno – hidra se razmnožava spolno i nespolno. Nespolno razmnožavanje se naziva pupanje, a iz moja dva video zapisa  je očito zašto. U prvom filmiću vidimo dva pupa; jedan još nedovoljno razvijen, a drugi samo što se nije odvojio od odrasle hidre.

U ovom filmiću vidimo taj isti pup, ali sada pod većim povećanjem. Samo koju minutu kasnije on je započeo samostalan život.