Tagged: epiderma

Epiderma lista – tisa


Sljedeće četiri fotografije prikazuju donju epidermu lista tise (Taxus baccata) ali onako kako izgleda kada bismo je gledali iz mezofila lista, tj. iz spužvastog parenhima prema van. Slikano je pri povećanjima od 40X, 80X, 200X i 400X.


tisa-epiderma-puči


taxus-baccata-epidermis


taxus-baccata-stomata


tisa-puči


 

Advertisements

Anatomija lista – tisa


Dugo mi je trebalo da shvatim (a još duže da prihvatim) činjenicu da je za amatera izrada trajnih mikroskopskih preparata naprosto gubljenje vremena, novaca, živaca i još koječega. A evo što me je dovelo do takvog zaključka.

Prije svega, dobar mikrotom košta čitavo bogatstvo. Zatim, stalno moraš kupovati nove (papreno skupe) noževe za mikrotom ili naučiti sam ih oštriti, što generira nove probleme i troškove (brusni prah).
Pa onda vosak, boje, razne kemikalije, instrumenti, pribor: sve se to nabavlja preko veza i vezica, poznanika, nečijih kumova…vječito si nečiji dužnik, vječito moraš biti nekome za nešto zahvalan, a svejedno nikada nemaš sve što ti treba i u potrebnoj koncentraciji.

A kad napokon izradiš trajni preparat postavlja se pitanje što s njim. Kome ga pokazati? Koga to zanima? Bi li to itko kupio? Ništa od toga – ni pokloniti ga nemaš kome.
Spremiš ga u kutiju i imaš trajni mikroskopski preparat koji će ti i nakon 150-200 godina izgledati kao da je tog trenutka napravljen.  O da, to mi je jako bitno!

Zbog svega toga ja već odavno pravim samo trenutne (svježe) preparate. To je na neki način povratak počecima, ali s rezultatima sam zadovoljan. Evo jedan primjer.


Poprečni presjek lista tise (Taxus baccata)


tisa-presjek-listaMirna ruka+žilet.
Čitava “operacija” gotova je za nekoliko minuta, a jedini trošak je žilet (poželjno je uvijek koristiti novi).


taxus-baccata-leaf-cross-section

Gledano odozgo:

–  gornja epiderma, glatka, bez puči, vanjska stijenka epidermskih stanica je kutinizirana

–  palisadni parenhim od 2 sloja stanica

–  endoderma

–  provodni snopić, žila (ksilem i floem)

–  stanice spužvastog parenhima

–  donja epiderma sa pučima

–  kutikula

 


Na donjih nekoliko fotografija sve je malo detaljnije.

tisa-klorenhimGusto zbijene stanice palisadnog parenhima bogate su kloroplastima.
Spužvasti parenhim i veliki aerenhim.


tisa-list-epiderma-klorenhimKlorenhim kod tise je diferenciran na palisadni i spužvasti parenhim.


tisa-papilozna-epidermaPapilozna epiderma s debelim slojem kutikule.


tisa-kutinizirana-epidermaDuboko ispod površine lista, u epidermi, zaštićena debelom kutiklom, puč u presjeku.

Tisa cvjeta


Baš ovih dana tisa (Taxus baccata) cvjeta k’o šašava. S namjerom da taj događaj zabilježim na blogu, evo nekoliko fotografija.

tisa-donja-epidermaPeludna zrnca tise morfološki su monotona pa sam se odlučio za ovakav pristup temi: “dosadna” peludna zrnca na “zanimljivoj” podlozi tj. donjoj epidermi lista.


tisa-epidermaZa razliku od gornje strane lista (iglice) koja je prilično jednolična, donja strana lista ima bogatu reljefnu (papiloznu) epidermu. Bijele kuglice su peludna zrnca tise, promjera oko 40µm. U udubljenju zelenih “kratera” nalaze se puči.


tisa-kutikulaČitavu površinu lista prekriva kutikula.

Vodena leća


Mjehuriće zraka slučajno uklopljene u privremenom mikroskopskom preparatu smatra se nepoželjnima, ali ih se može tolerirati. U trajnom preparatu oni su nedopustivi, pa se takav preparat smatra neupotrebljivim.

U profesionalnoj domeni ova pravila su normalna, ali mikroskopisti amateri, budući da za svoj rad odgovaraju samo osobnim estetskim kriterijima, mogu biti malo “fleksibilniji”.


epiderma-vodena-lećaOvo su stanice epiderme vodene leće (Lemna minor), dvije puči i nekakvih 8 – 9 crnih mrlja. To su mjehurići zraka zarobljeni u prostoru između epiderme i predmetnog stakalca. I laiku je jasno da to, barem u ovom slučaju, nije lijepo, nagrđuje sliku, a često i skriva informaciju.

lemna-minor-stomataPonekad mi se učini, kao što je na sljedeće dvije slike, da ne bih trebao ništa dirati, nego pustiti da “protivnik igra za moju ekipu”.

vodena-leća-pučiIako ovo sada više i nisu mjehurići, nego mjehuri zraka u aerenhimu (jer je i presjek lista vodene leće deblji od presjeka na prvoj slici) ipak mi se čini da doprinose kvaliteti slike.

Slučajne slike


Nakon nekoliko godina skoro svakodnevnog korištenja, fotoaparatu koji koristim uz mikroskop izgleda da je došao kraj. Moglo bi se reći da se oteo kontroli i postao svojeglav jer iz njega sve češće izlaze fotografije snimljene s nekakvim egzotičnim, šašavim postavkama.

Većinom su to neupotrebljive fotografije, ali nađe se tu i tamo, poneka dobra. Ovo su neke od takvih. Štoviše, ove mi se čine jako dobre.


epiderma-lukaSlike prikazuju stanice iz epiderme mesnatih listova luka.

pokožica-lukaBio sam u potrazi za najboljom kombinacijom fiksir – boja. Ovo je fiksirano u AFA, a bojano s antiseptikom iz kutije prve pomoći. Sve ostalo odradio je moj poludjeli fotoaparat: ISO 1600, brzina zatvarača 1/2000 s, otvor blende full, i još preko svega raspalio bljeskalicu – pa si ti biraj što ti treba!

Epiderma lista


Riječ epiderma je složenica (grčki epi – na, nad + derma – koža) za koju imamo domaće izraze pokožica ili pousmina. U zoologiji to je vanjski, površinski sloj kože životinja, a kada o epidermi govori botaničar, on tada misli na vanjsko, pokrovno tkivo viših biljaka. Epidermu dakle imaju svi zeljasti dijelovi biljke i stoga je i amateru lako dostupna za upoznavanje i proučavanje. No već i samo promatranje epiderme različitih biljaka može pružiti sate i sate ugodnih trenutaka. Bezbrojni su oblici, predivni uzorci, neviđene kombinacije boja koje ćemo pritom vidjeti. Vrijedi probati!

Postoji nekoliko načina kako da to napravimo, ali ni jedan nije savršen – svaki ima svoje prednosti i nedostatke. Danas bih predstavio najjednostavniji način – toliko jednostavan da mi je za njegov opis dovoljna jedna rečenica. Upravo jednostavnost i mogućnost eksperimentiranja najveće su prednosti ove metode, a nedostatak je to što je pogodna samo za rad s listovima biljaka. Biljke koje su nam potrebne su “obične” tj. iz sobe, vrta ili parka, pinceta i lak za nokte.

Dakle – na plojku lista kapnemo i razmažemo u tankom sloju kapljicu laka za nokte, sačekamo da se osuši, a potom pincetom osušeni otisak epiderme prenesemo na predmetno staklo. Predmetnicu stavimo pod mikroskop, a promatranje počinjemo s najmanjim povećanjem.

To je osnovno što se same metode tiče, a sve ostalo pogodno je za eksperimentiranje: hoćemo li koristiti gušći ili rjeđi lak (ili ljepilo), u boji ili prozirno, promatrati sa ili bez pokrovnice, u kapljici vode ili glicerina (ili bez ičega), koristiti filtere u boji ili ne, promatrati u svijetlom ili u tamnom polju, možda polarizacijski filter upotrijebiti…i još sto mogućih i nemogućih kombinacija jer svaka promjena u konačnici donosi znakovite efekte (i dobre i loše).

Sljedeće četiri slike primjer su što očekivati primjenom (uvjetno rečeno) osnovnih postavki: prozirni lak za nokte; u kapljici vode; s pokrovnicom; promatrano u svijetlom polju. Za posljednje tri slike vrijedi sve prethodno rečeno osim upotrebe Rheinberg filtera u kondenzoru mikroskopa. Nikakvih naknadnih računalnih intervencija nije bilo niti za jednu fotku (osim nužnih za objavu na internetu) što, uostalom, vrijedi za sve fotografije na ovom blogu.


Hedera helixHedera helix


Pelargonium sp.Pelargonium sp.


Prunus sp.Prunus sp.


Forsythia sp.


Juglans regiaJuglans regia


Dracena sp.Dracena sp.


Tradescantia virginianaTradescantia virginiana