Tagged: kloroplasti

Tilakoidi granuma


Neke stanične organele toliko su sitne da ih se ne može vidjeti nikakvim svjetlosnim mikroskopima, ma koliko oni bili veliki, moderni ili skupi. Neke malo veće stanične organele postanu vidljive samo ako ih se prethodno oboja (meni nedostupnim bojama).
Najsitnije što ja mogu vidjeti svojim mikroskopom, a da s apsolutnom sigurnošću mogu reći što je to, su stupci tilakoida. Oni se u kloroplastu vide kao zrnca, pa se te tvorevine nazivaju granum (lat. granum – zrnce). U svakom kloroplastu nalazi se od 25 do 200 grana tj. stupaca tilakoida, odnosno zrnaca.


kloroplasti-tilakoidi

tilakoidi-granuma

Iako sam na slike stavio mjerilo siguran sam da nema tog mozga koji može svom “vlasniku” uistinu dočarati o kojim dimenzijama je ovdje riječ.

Ili recimo to ovako. Promjer kloroplasta je oko 5 µm. To je jedna dvijestotinka milimetra! A u tu kuglicu promjera 1/200 mm sada treba smjestiti i ovih 25 – 200 granuma tilakoida. Može li netko sebi zorno predočiti koliko je to sve skupa veliko? Nema šanse!

A kada sve to odradiš s mikroskopom iz vremena prve petoljetke i kojeg si platio koliko i porciju ćevapa s lukom, osjećaš se nekako dobro, zadovoljno, gutenberg.


Advertisements

Asimilacijski škrob


Zbog povećanog intenziteta svjetlosti kojem je listić mahovine bio izložen, citoplazma je kloroplaste zaštitila tako što ih je premjestila uz bočnu staničnu stijenku, ali proces fotosinteze se već “zahuktao”.

Sinteza glukoze u kloroplastima premašila je potrebe stanice pa se taj fotosintezom nastao šećer polimerizira u škrobna zrnca (asimilacijski škrob) i privremeno skladišti u stromi kloroplasta.


Škrobna zrnca unutar kloroplasta prepoznajemo po intenzivno zelenoj boji ili po modrom obojenju ako smo preparat uklopili u lugolovu otopinu. Na sljedećim slikama to se vrlo lijepo i vidi.

mahovina-kloroplasti-škrobna-zrnca

mahovina-kloroplasti-asimilacijski-škrob


O kloroplastima


A evo i mikrofotografija istog onog listića iz prošlog posta. Ove su snimljene u bijeloj, nepolariziranoj svjetlosti.


mahovina-kloroplasti-gibanje
Ova fotografija više nego jasno pokazuje da kloroplasti mogu mijenjati položaj unutar stanice i to: aktivno (kod sasvim mladih kloroplasta) i pasivno (nošeni strujanjem citoplazme, a ovisno o intenzitetu svjetlosti) što je ovdje slučaj.


mahovina-kloroplasti-dioba
Na ovoj fotografiji vidimo da je većina kloroplasta okruglog do ovalnog oblika i oko 5 µm u promjeru. No postoje i kloroplasti koji su izduženi i na polovici manje ili više suženi. To su kloroplasti u fazi binarnog dijeljenja.


Phacus longicauda


Phacus longicauda je vrsta praživotinje koju je lako naći u barskoj vodi. To je tipični predstavnik euglenidnih zelenih bičaša.

phacus longicauda

Zelen je zbog zelenog pigmenta u plastidima. Crvena mrlja je očna pjega. Bič (koji se nažalost na ovoj slici ne vidi) nalazi se na prednjoj strani tijela i služi mu za kretanje. Rezervna tvar je polisaharid  paramilum koji se u obliku sitnih okruglih zrnaca nakuplja oko jednog velikog centralnog paramilumskog tijela (ploče).

Tijelo ovih bičaša je plosnato i asimetrično, oblikom koji nekoga podsjeća na ribu šiljatog repa, list i sl. Ja sam složio animaciju od nekoliko fotografija za koju mislim da može dobro dočarati oblik tijela zelenog bičaša Phacus longicauda i način na koji se on kreće kroz vodu.

phacus longicauda

Sada se (bolje nego na fotografiji) vidi i druga velika paramilumska ploča, a između njih stanična jezgra.

Alga Closterium


Svi moji odlasci na terenska “istraživanja i ekspedicije” sukladni su proračunu namijenjenim za njih, a on bi bio ozbiljno opterećen već nakon troška za probušenu gumu na biciklu. Srećom, barem što se fotografija tiče, rezultate se ne stidim pokazati.


closterium-kolotragOvo je lokacija koju ja nazivam “gorsko oko”. 🙂

Ovamo dolazim svaki put kad poželim vidjeti razne amebe i neke lijepe zelene alge. Jednu od njih predstavljam u nastavku posta.


Zelena alga Closterium sp.

closteriumNajmanje povećanje 40X. Tamno polje.

Zeleno je alga Closterium, a smeđi “čamčići” su dijatomeje. Velika blijeda mrlja (lijevo u sredini) je kolnjak.


alga-closteriumPovećanje 80X. Tamno polje.

Svaka stanica alge Closterium ima dva kloroplasta. Kružići na kloroplastima su pirenoidi.


closterium-euglena-diatomsPovećanje 200X. Svijetlo polje.

Prepoznajemo dvije vrste alge Closterium, euglene i dijatomeje. U sredini svake alge (između kloroplasta) nalazi se stanična jezgra. Pri ovom povećanju već se naziru i vakuole na krajevima stanica alge i njihov sadržaj.


closterium-polarized-lightPovećanje 400X. Pol. svjetlost.

Stanične jezgre s jezgricama, celulozna stanična stijenka, reljefni kloroplast s pirenoidima.


alga-closterium-kristaliPovećanje 400X. Svijetlo polje.

Vrh, šiljak stanice alge: okrugla vakuola i kristalići minerala barita, tj. barijevog sulfata.


Kristali barita u vršnoj vakuoli alge Closterium sp. Primjer Brownovog gibanja sitnih čestica u fluidu.


Leukoplasti


Prema Google-ovim informacijama sve više je posjetitelja koji na ovaj blog stižu u potrazi za terminom “leukoplasti”. To znači da se ovih dana u školama na prostoru od Vardara pa do Triglava počelo učiti o plastidima.

Budući da ja nisam u posjedu nikakvih informacija i saznanja o leukoplastima, a koja već ne pišu u školskim udžbenicima ili se ne mogu pronaći na internetu, jedino što ovdje mogu ponuditi znatiželjnoj mladeži je nekoliko slika.

E sad, leukoplasti i nisu nešto u što bi se čovjek zagledao i divio se: em su sitni – em su prozirni. Barem tako izgledaju gledani kroz svjetlosni mikroskop. Ali njihova uloga u biljnoj stanici i nije “da budu lijepi”. To je uloga kromoplasta, zar ne?


leukoplasti-tradeskancija-virginiana

I kao što rekoh, nema se tu što vidjeti: stanice epiderme lista biljke tradeskancija (Tradescantia virginiana), u stanicama citoplazma, jezgre, a oko svake jezgre mnoštvo leukoplasta. Medij za uklapanje – voda.


leucoplasts-tradescantia-pallida

Ovo je već druga pjesma. Stanica iz epiderme lista tradeskancija (Tradescantia pallida), u sredini jezgra (smeđe), a oko jezgre mnoštvo leukoplasta (sivo). Ljubičasti globuli su kapljice antocijana iz vakuole. Ali sve se sada vidi malo bolje nego na prvoj slici. Razlog je taj što je preparat prethodno bio fiksiran u octenoj kiselini i uklopljen u Lugol.


leukoplasti-tradeskancija-pallida

Za one koji do sada nisu odustali od čitanja posta, evo jedna bonus slika. Uobičajena procedura: preparat fiksiran u octenoj kiselini, uklopljen u Lugol, upijajućim papirom pokupljen sav višak ispod pokrovnice.

U sredini slike stanična jezgra, oko nje (i lijevo od nje) leukoplasti. U gornjem dijelu slike zatvorena puč, stanice zapornice, kloroplast, jezgre – to se vidi malo mutno jer nije u ravnini s onim što je na ovoj slici bio glavni motiv (leukoplasti).

I što je još važno spomenuti na ovoj slici, to su ova tri “otočića” u njenom donjem dijelu. Nastali su tako što sam pustio da iz preparata ishlapi skoro sva tekućina, pa su se na otočićima grupirali kloroplasti iz okolnih stanica. U svakom kloroplastu možemo prepoznati tamnije regije, tj. asimilacijski škrob.

Alga Spirogyra


Alga Spirogyra odavno je poznata, sveprisutna, dobro proučena, o njoj se uči već u osnovnoj školi, i nekako, kao da je postala “obična”.

– Tja, Spirogira – jaka stvar!

– Pored svih tih elektronskih mikroskopa, što bi tu amater mogao vidjeti, a da to već sto puta nije viđeno?

– A ionako sve to ima na “Nešnlđiogrefiku”, ne?

Mnogo vremena sam izgubio odgovarajući ljudima na takva pitanja, ali uglavnom bezuspješno: oni bi mene i dalje smatrali čudakom, a ja njih blesanima.

Zato sam još prije mnogo godina naučio izbjegavati odgovore i ignorirati pitanja tipa: di si, šta radiš, jel i tebi dosadno, baviš li se još, kako tvoji teleskopi itd.

spirogyraSpirogyra je slatkovodna, nerazgranata, nitasta, zelena alga.

spirogyraRod Spirogyra broji više stotina vrsta. Stanice ove alge su cilindrične, morfološki identične i sve su sposobne za razmnožavanje.

spirogyraStanična stijenka alge je od celuloze i pektina. Pektin u vodi nabubri pa od njega nastane sluzavi omotač.

vrpčasti-kloroplastU središtu stanice nalazi se velika vakuola. Citoplazma je u tankom sloju potisnuta uz staničnu stijenku.

pirenoidiSvaka stanica alge Spirogyra sp. u citoplazmi ima spiralno smotani, vrpčasti kloroplast. Neke vrste ove alge imaju i po 16 kloroplasta u svakoj stanici.

spirogyraOkrugla tjelešca na kloroplastima su proteinske strukture i na njima se akumulira škrob. To su pirenoidi.

spirogyraLugolova otopina u tamnoplavo oboja škrobna zrnca na pirenoidima.

spirogyraAlge roda Spirogyra razmnožavaju se vegetativno, nespolno i spolno. Najčešće se razmnožavaju vegetativno tzv. fragmentacijom. Na slici su mjesta fragmentacije.

spirogyraStanica koja se odvojila iz trihoma počinje se dijeliti. Od nje će daljnjim dijeljenjem nastati nova nit – trihom.

I što sad reći nekome tko na gornjim fotografijama ne vidi ljepotu mikrosvijeta, ljepotu prirode?

Najbolje ne reći ništa, ili možda: “Ne brinite, nije to do vas. Znate, ja sam čudak.” 🙂