Tagged: kromoplasti

Crvena hudika – egzokarp


Tangencijalnim presjekom kroz egzokarp ploda crvene hudike (Viburnum opulus) dobit ćemo uzorak oblika kalote. Na rubovima uzorka stanice su u vrlo tankom presjeku pa je iz njih iscurio sav stanični sadržaj, a ostala je samo stanična stijenka. Prema sredini nalaze se manje oštećene i neoštećene stanice u kojima se može vidjeti stanična jezgra, vakuola, citoplazma, kromoplasti.


epikarp-stanična-stijenka

epikarp-stanična-stijenka-vakuole

viburnum-epicarp

viburnum-exocarp


Advertisements

Kromoplasti – ruža


Ovaj put na stoliću mog mikroskopa je ruža (Rosa sp.).

Prerezao sam prezreo i već prilično dehidriran šipak i s iglicom uzeo uzorak sočnog ploda. U kapljici vode razmutio sam uzorak, pokrio ga pokrovnicom, a nju pritisno i istovremeno s komadićem upijajućeg papira pokupio višak vode.

Kontrola na najmanjem povećanju pokazala je da je preparat dobro maceriran i da su stanice u jednom sloju što je nužan preduvjet za dobru fotografiju.


200X

Pri većem povećanju može se vidjeti da se protoplast odvojio od stanične stijenke što u ovom slučaju ne smeta. Moj cilj bio je fotografiranje kromoplasta, a oni se sasvim lijepo vide.

rosa-chromoplasts

ruža-rosa-kromoplasti

ruža-kromoplasti


400X

ruža-kromoplasti-bf-400X

ruža-kromoplasti-400X


Za ovu vježbu obično se koristi pasja ruža (Rosa canina) ali ja sam uzeo šipak jedne ruže kojoj ne znam naziv, no sigurno nije pasja ruža. Pokraj tog grma svakodnevno sam prolazio još dok sam bio srednjoškolac pa je moguće da se radi o sorti “Crveni Berlin”, “Maršal Tito” i sl. 🙂

O jeseni i šuškavom lišću


Boje jesenjeg lišća rezultat su i dio složenog procesa koji je potaknut i upravljan biljnim hormonima još početkom jeseni. Da bi preživjelo zimu bjelogorično drveće u šumama umjerenog pojasa na koncu će se riješiti svog lišća. Nekoliko je razloga tome. Navest ću dva.

Prvo: s padom temperature drveće će prvo usporiti metabolizam, a kasnije ga i privremeno prekinuti (uključujući i fotosintezu) – znači ne treba mu lišće. I drugo: kada se zamrzne tlo, drveće ne uzima vodu i ne bi moglo nadoknaditi gubitak vode zbog transpiracije u slučaju da ne odbaci lišće.

 Da u jesen “lišće žuti” znaju i djeca vrtićke dobi, oni nešto stariji u školi čuju ponešto o uzrocima te pojave, ali za većinu tu završava “priča o bojama jeseni”. Oni malobrojni koje to stvarno zanima možda su i vidjeli mjesto u kojem se odvija radnja ove priče, no do sada se time nisu pohvalili na internetu. Ovo je moj mali doprinos promjeni takvog stanja.

 Na slikama je poprečni presjek kroz jesenski list javora. Ovo je najdeblji presjek, svaki sljedeći je tanji od prethodnog.

U listu više nema zelene boje. Sav klorofil iz kloroplasta se razgradio, a biljka je počela sintetizirati antocijan. Sada boju lista određuje odnos karotenoida u citoplazmi i antocijana u vakuolama stanica palisadnog parenhima.

Gledajući odozgo slika prikazuje kutikulu, sloj epiderme i na nju okomito postavljene izdužene stanice čije su vakuole pune antocijana koji štiti biljku od UV zračenja. Između vakuole i stanične stijenke tih stanica sada se nalaze kromoplasti. Oni su nastali od kloroplasta jer nekada su to bile stanice asimilacijskog parenhima.

Kada se razgradilo zeleno bojilo u plastidima, otkrilo se da u njima u manjoj količini ima narančastog i žutog pigmenta.

Ovaj presjek je debljine  jedne stanice, ali stanice palisadnog parenhima ipak nisu oštećene.

Karoten


Karotenoidi su grupa prirodnih žutih do crvenih pigmenata. Često se pojavljuju u obliku kapljica pa je utoliko zanimljivija biljna boja (karoten) koju nalazimo u kromoplastima u korijenu mrkve. Karoten se tamo taloži u formi tankih kristalnih listića i pločica, pa je kao takav idealan za mikroskopiranje u polariziranoj svjetlosti.

 

Ovo je animacija u kojoj se izmjenjuju dvije slike istog objekta, od kojih je jedna slikana u “normalnoj” svjetlosti, a druga u polariziranoj svjetlosti kada se jasno vidi kristalna struktura karotenoidnog pigmenta.

Prvih par sekundi u ovom filmiću pokazuju nekoliko većih i mnoštvo malih kristalića koji titraju kao što zvijezde trepere na noćnom nebu. Zatim zakrećem polarizator i slika postaje svjetlija, a u vidnom polju pojavljuje se puno tamnih točkica koje kaotično titraju. Te točkice su kapljice ulja, a njihovo kaotično gibanje, kao i titranje onih najmanjih kristalića, još u 19.stoljeću uočio je britanski botaničar Robert Brown po kome je takvo gibanje i dobilo ime (Brownovo gibanje).

Plastidi


Tisuće ljudi stradalo je u nedavnim nesrećama izazvanim razornim djelovanjem potresa, požara, orkanskih oluja, plimnog vala. Zbog toga je razumljiv trenutni veliki interes javnosti za te prirodne pojave. Pa, koga onda ne bi zanimalo mjesto gdje se odvija proces o kojem ovisi sav život na Zemlji? Štoviše, bez tog procesa, nama poznati oblici života ne bi niti nastali.

Ako kažem da sam danas bio na tom mjestu, uslikao ga i vratio se otamo živ i zdrav; sljedeća rečenica opravdano završava s tri upitnika: “Zaboga, gdje si ti to bio, hrabri čovječe???”

Srećom, za to putovanje ne treba hrabrosti nego znatiželje, odlazak onamo je moguć samo posredno, a ni sam proces nije niti malo opasan za posjetitelja. Ja sam, dakle, pomoću mikroskopa promatrao biljnu stanicu i kloroplaste u njoj, a kao što znamo još iz škole, u kloroplastima se odvija proces fotosinteze – pretvorba sunčeve energije u kemijsku energiju pohranjenu u obliku škroba u biljci i uz oslobađanje kisika. A bez zelene biljke i bez kisika možemo zaboraviti na život kakav poznajemo!

U ovom filmiću vidimo biljne stanice uz čije se stanične stijenke, nošene strujanjem citoplazme, gibaju zelena, ovalna tjelešca, u kojima možemo primijetiti nekakva još sitnija tamnozelena zrnca. Ta tjelešca su kloroplasti – vrsta plastida, nakon jezgre najveći stanični organeli u biljnim stanicama. Boja im potječe od pigmenta klorofila, a sitna zrnca u njima je škrob (asimilacijski škrob).

kloroplastiKloroplasti u stanicama lista mahovine

Ovo su uglavnom krajnje granice mog jednostavnog mikroskopa, iako bi se pomoću boljeg objektiva mogla naslutiti još finija građa kloroplasta. No, pravi, bitni pomak u otkrivanju složene unutrašnje građe kloroplasta postignut je korištenjem elektronskog mikroskopa.

biljna stanicaOblici kloroplasta u stanicama lista mahovine

Kloroplasti imaju svoju DNA i mogu se samostalno razmnožavati (uzdužnom diobom) unutar biljne stanice. Različitog su oblika i veličine, a u biljnoj stanici bude ih od jednog do nekoliko stotina.

Alga spirogyra

Često, a pogotovo ljeti, u kanalima, barama i sl. nailazimo na “žabokrečinu”. Iako navedenu pojavu povezujemo s nečim prljavim, pogled kroz mikroskop otkrit će nam lijepe niti (kolonije) alge spirogira, te u svakoj njenoj stanici dugački, zeleni, vrpčasti kloroplast.

Kod povećanja od 400 puta vidimo da nije sve kako se na prvi pogled čini – i vrpčasti kloroplast ima svoju još finiju strukturu, a na njemu tjelešca (pirenoidi) u kojima alga pohranjuje škrob.

Dok se divimo ljepoti raznobojnog cvijeća ili kad nas svojim živim bojama zreli plodovi mame da ih uberemo, imajmo na umu da je i to zbog  još jedne vrste plastida – kromoplasta.

Kromoplasti biljna stanicaKromoplasti u stanicama ploda divlje ruže

Kromoplasti u stanicama latice nevena

Kromoplasti korijen mrkveKromoplasti u stanicama korijena mrkve