Tagged: trihociste

Hydra – žarnice


Ovaj tip žarnica nazivaju se nematociste i imaju ih sve skupine žarnjaka. Ove na slici našao sam svuda uokolo smeđe hidre (Pelmatohydra oligactis) koju sam malkice proučavao.

nematociste

Advertisements

Trihociste


Trihociste su organele koje se nalaze u ektoplazmi bičaša i trepetljikaša. Njihov oblik podsjeća na amforu – i to je, uvjetno rečeno, tijelo trihociste (dugačko je oko 3 µm, a debelo 1 µm) – koja je poklopljena jednim šiljkom dugačkim oko 2 µm. Tijelo trihociste je proteinski matriks koji će nakon podražaja biti izbačen, a proteinske niti koje ga čine, ireverzibilno će promijeniti svoju kristalnu strukturu. Poznato je preko 100 tipova trihocista različitih imena, ovisno o njihovoj ulozi (za lov, za obranu, za prihvaćanje na podlogu, jesu li otrovne ili nisu itd.). Trihociste su; ili gusto razmještene preko cijele površine praživotinje, ili prekrivaju samo određene dijelove tijela, recimo, oko staničnih usta, u području ticala itd.
Pretražujući internet nisam naišao na slike trihocista (osim, naravno, meni nedostižne, slike napravljene pomoću SEM) pa sam odlučio nešto napraviti po tom pitanju. Paramecium bursariu u kulturi sam imao, plavu tintu sam imao, vremena imam uvijek – i evo rezultati.

trihocisteParamecium bursaria – trihociste

U djeliću mikrosekunde, koliko traje izbacivanje trihociste, tijelo trihociste koje je bilo dugačko oko 3 µm, pretvori se u nit dugačku 30-40 µm. Šiljak i “korice” u koje je on umetnut ne mijenjaju oblik, pa na kraju trihocista poprima izgled harpuna.

papučicaPapučica i trihociste

Za postojanje trihocista kod papučice zna se već odavno, a od sredine 19.stoljeća bilo je više pokušaja nekih znanstvenika s ciljem da se potvrde pretpostavke oko njihove uloge. I dok se njihova funkcija kao organa za prihvaćanje za podlogu eksperimentalno potvrdila vrlo brzo, dokazi kojima bi se potvrdila njihova obrambena funkcija morali su pričekati razvitak naprednijih istraživačkih tehnika i instrumenata potkraj 20.stoljeća.

Hidra


Više nalik cvijetu nego životinji, hidra je pravi ukras slatkovodnog podvodnog svijeta. Ponekad se znalo dogoditi da je s vodenim biljem naselim u svom akvariju. Zapravo, nikada nije bila samo jedna već desetak, pa i više. Tada je bila prilika za malo bolje upoznavanje s ovim lijepim i neobičnim stvorenjem.
Proučavana već od prvih mikroskopista, hidra je otkrila mnoge svoje tajne (ali ne sve). Činilo mi je veliko zadovoljstvo kada bih u ponašanju ovih “mojih” hidri i sam prepoznao neke od tih tajni. Svakom ljubitelju prirode preporučio bih da pokuša napraviti isto, tim više jer za promatranje hidre nije nužno imati mikroskop. Dovoljno je imati nekakvo povećalo, lupu, leću i slično, te dobru volju i malo više vremena. Svakome će biti jasno zašto spominjem vrijeme kao element koji nam ne smije nedostajati ukoliko želimo upoznati hidru, ako uzme u obzir da su oba filmića u ovom postu ubrzana 2 puta!

Hidra je, naime, spora, užasno spora životinja – barem većinu vremena. Pričvršćena “naglavačke” za vodeno bilje ili stijenku akvarija, nježno se uvija – kao da pleše nekakav egzotičan ples. No, sve je to privid i već sljedeći tren upoznat ćemo njezinu pravu ćud – a to je ćud uspješnog lovca i nezasitnog predatora. U svoj plijen (većinom su to vodenbuhe) ispaljuje žarnice, omamljuje ga, paralizira, prihvaća ga s lovkama i prinosi ustima.

U probavnoj šupljini ove moje hidre mogu se vidjeti dvije vodenbuhe. One će biti razgrađene pomoću enzima koje izlučuju enzimatsko-žljezdane stanice, a neprobavljene tvari će biti izbačene kroz usta. Da, da – kroz usta, jer hidra je kao i ostali žarnjaci (kojima pripadaju još i koralji, moruzgve i meduze) vrlo jednostavne građe i usta su jedini otvor na njezinom tijelu. Oko usta su zrakasto poredane lovke.

žarnice baterije Lovke sa žarnicama

Na lovkama su, ali i više-manje po cijelom tijelu hidre (osim na bazalnoj ploči), nekakve nabrekline zbog kojih hidra ima “hrapavi” izgled. To su tzv. baterije. Svaka baterija sadrži nekoliko većih žarnica, okružene brojnim manjima.
Još je mnogo zanimljivosti o životu hidre, pa tako, recimo, postoje hidre koje žive u simbiozi s jednostaničnom algom Chlorella vulgaris i zbog toga su zelene boje. Alga naseljava područje probavne šupljine i koristi se proizvodima metabolizma hidre, a hidra koristi kisik koji nastaje u procesu fotosinteze.
Osim toga – žarnjaci imaju veliku moć regeneracije. Hidra, kao najbolje proučeni žarnjak, to i potvrđuje. To znači da iz svakog njezinog izoliranog dijela, izraste nova životinja.
I konačno – hidra se razmnožava spolno i nespolno. Nespolno razmnožavanje se naziva pupanje, a iz moja dva video zapisa  je očito zašto. U prvom filmiću vidimo dva pupa; jedan još nedovoljno razvijen, a drugi samo što se nije odvojio od odrasle hidre.

U ovom filmiću vidimo taj isti pup, ali sada pod većim povećanjem. Samo koju minutu kasnije on je započeo samostalan život.